Boli me tuga moga roda,
nesrca mog tužmog naroda,
kletve iz usta izroda,
što nemaju ni roda ni poroda.
Sramota im ništa ne znači,
samo za novac tlači i tlači...
Ali dušmani stojte!
Od vaše kletve mi smo jači,
od vasih prokletih očiju
mi vidimo dalje.
I ovo neće vekovima da traje
hrabro srce i duša snagu nam daje.
Vama prestoji vreme pokajanja
do trajanja vašeg imanja.
Dirnuli ste nam u decu
u naše sveto.
Ne znate da to sto učiniste je prokleto.
Uzeli ste nam sve
duša od nas neće,
vaša je odavno prazna bez sreće.
I kome vi pomoc nudite?
I kako se usudite nuditi
blatnjavu ruku čistoj duši?
Za vas ovde ruke nema
nosite svoj svet koji se ruši.
I neka mi potonemo
vasa dvoličnost nam ne treba.
Vi koji ste se drznuli
da budete gospodari neba.
Neka vam predstoji dug vek trajanja
i jos duži bez oproštaja kajanja.
Nada Karadzic
Нема коментара:
Постави коментар