Umrla je noćas od tuge,
sa stihom otišla svojim,
samoću je ponela sa sobom
I najtužnijim osmehom svojim.
Pružila je ruke ka nebu,
srećno je poletela gore,
slobodu je zagrlila tiho,
okovi je više ne more.
Umrla je noćas sama,
baš kako je uvek i bila,
pokrila ju je tama
dobila je andjeoska krila.
Sad slobodno gore leti
I više tužna nije.
Sve svoje snove sada
bezbrižno na nebu snije.
Нема коментара:
Постави коментар