понедељак, 7. јул 2014.

Prijatelju



Zašto si tužan prijatelju moj,
samo prijateljstvo jos mogu da ti dam.
Sta ce ti ptica slomljenih krila
s kojom ćeš zauvek biti sam.

Moja je duša ranjena mačem
sad svoje rane u samoći vida,
Raniše je oni koje je volela,
neka su srećni takvi bez stida.

Ti voliš ženu koja se smeje,
a ne znaš kojiko je tužna i pati.
Ti želiš da je grliš i ljubiš
ona se neće ničijom zvati.

Ona je tu da te uteši,
da ti bude verna ko sena.
Ona više nikome neće
biti ni ljubav niti žena.


понедељак, 30. јун 2014.

Umrla je



Umrla je noćas od tuge,
sa stihom otišla svojim,
samoću je ponela sa sobom
I najtužnijim osmehom svojim.

Pružila je ruke ka nebu,
srećno je poletela gore,
slobodu je zagrlila tiho,
okovi je više ne more.

Umrla je noćas sama,
baš kako je uvek i bila,
pokrila ju je tama
dobila je andjeoska krila.

Sad slobodno gore leti
I više tužna nije.
Sve svoje snove sada
bezbrižno na nebu snije.

петак, 27. јун 2014.

Ako te nocas nema



Ako te noćas nema
gasnuće svetlo u oko
Nebo će pustitii suzu 
kao more duboku.

Ako te noćas ima,
srećna ću da se smešim
grliću pogledom mesec
I zvezde ću da tešim.

Ako te slučajno sretnem
negde na kraju početka.
Za nas će svi da znaju
baš svi bez izuzetka.

Saga o babi

-Moja baba je maksimalno zlopotrebljavala moju inteligenciju u sluzbi boga.Nije ni cudo sto ga je ubila u meni.Deset bozijih zapovedi po sto puta dnevno.Moj otac za to nije znao.Da jeste ja se sad babe ne bih secala.Ne razumem samo sto njega ne ubedi,vec se nameracila na mene.Umro je kao ateista,a ljubio je bliznjeg svog kako niko nije. Njen sin je smeo da veruje Darvinu.Ne znam samo zasto je izabrala da krsti ovog nestasnog majmuna u meni?-


-Moja baba nikad nije bila baka.Ona je oduvek nama bila baba.To baka nekako suvise meko zvuci,a ona je sve bila samo meka nikad.Bila je div i snaga nase porodoce.Jednom dok sam bila jos dete izracunala sam da je moja baba bila devet godina u drugom stanju. Tacno toliko,jer rodila je dvanaestoro dece.Imala je nas dvadeset dvoje unucadi.Priznacete to baka bi skrnavilo njemu hrabrost i snagu.A nekako ne ide ni uz njem karaketer. Njena pojava je toliko bila upecatljiva da se niko nije ni video ni cuo u njenoj blizini.Da nisam licno poznavala dedu pitala bih se da li je postojao?On je bio neprimetan u njenoj blizini.Zato je ne zovem baka.Cini mi se da sam je i u mom pricanju nazvala bakom da bi me zgromila.Mada nisam sigurna sta misli o svemu ovome.Oprosti mi baba ne znam sta cinim. Tvoje majmunce.-


-To leto u Slavoniji je nekako obelezilo moj zivot.Moji pokusaji da se priblizim babi bili su nemoguci.Kasnije sam shvatila da sam ipak bila u zabludi.Taj dan su dosli ljudi sa kombajnom da vrsu zito.Moja baba i deda su imali devet jutara zemlje.Uvek sam se pitala kako se to zemlja racuna jutrima,ali niko nije imao vremena da mi to obajasnjava.Bila je vrucina i baba je za rucak spremala kokosku.To su bila ona vremena kad se samo radnicima i gostima pekla kokoska.Ukucani su jeli sta se imalo.Dorucak je uvek bio isti.Jaja i med.Zbog insistiranja moje babe na tom dorucku ni danas ne jedem ni jaja i med.Nego da vam ispricama sta je bilo tog dana.Kombaj je za mene bila strasna grdosija koja guta zuto klasje i na neki cudan nacin izbacuje uvezanu slamu,a iz grotla izlazi zito.Gledam i cudim se.Rodjak moje babe Ivan,koji je spletom okolnosti posle rata ostao bez ruke vidi moj znatizeljan pogled i pita me:"Hoces gore?"Nisam stigla ni da odgovorim,a nasla sam se na toj strasnoj masini.Bilo je visoko,gotovo kao na ringispilu.Moj strah od visine je dostigao vrhunac i jedva sam cekala da sidjem.Za hrabrost rodjak me provozao fijakerom kroz selo. Nekim cudom se ubrzo posle toga nadjem u kuhinji sama sa pecenim kokoskom.Iskusenje je bilo jace ,iako sam znala da je to za radnike.Naravano da nisam pojela sve,ali dovoljno da ga izrezbarim i onako ocerupam,kako vise nije za trpezu za goste.Odjednom se tu stvarila baba.Gleda u onu koksku,pa u mene.Gotovo je.Sad ce me definitivno zgromiti.Ni dan danas se ne secam sta je rekla,jer od straha sam se oduzela.Samo sam videla babu da secka prsut i donosi sir.O piletu niko ni rec nije prozborio.Sta su ostali o tome mislili nikad nisam aznala,ali su me nesto cudno i popreko gledali.Od babe to vece dobih i sira i prsute za veceru.Ta njena vaspitna metoda me potpuno zbunila.Sad je razumem.Godinama sam se stidela zbog moje alavosti.Kasnije mi je baba rekla da je jednom i ona to uradila,ali da to nikom ne pricam.I evo nisam do sad.Baba ako me kojim slucajem cujes gore negde,hocu da ti kazem da sam se zbog te kokske dugo osecala kao majmun.-


-Eh niko nije imao repertoar kao moja baba kad se naljuti.Tih folklornih izraza ni Vujaklija ih se nebi setio.Uvek je to dolazilo iznenada,nicim izazvano ili se bar meni tako cinilo.Deda odmah zbrise sto dalje,dok se ognjeni zmaj istutnji.U kuci tisina misao mozes cuti,samo Ilija Gromovnik tuce rafalom.I majku i oca i ko okoti skota i sta sve ne...ko bi to sve zapamtio.Ja cutim pognute glave i cekam da me zgromi.Ona na tren ucuti,a onda me pogleda i kaze:"Ne boj se.Nece tebi baba nista."Oprosti mi boze uplasi dete.Ajde blago babi da se molimo bogu da nam oprosti grehe." ''Sto meni baba nisam ja psovala?Ti si...'',baba kao da cita moje misli."Ucuti i moli se bogu dok nisam ubila tog majmuna u tebi,"progovara precutnim pogledom Gromovnik iz moje babe.

среда, 25. јун 2014.

Skitnica



Na staroj trošnoj klupi
Još iz prošloga veka,
seđaše oronuli starac
i kao da nekoga čeka.

Kosa mu potpuno seda
U ruci neka slika,
yamisljen pogled u daljini
I sećanje dragoga lika.

Beše to,da li beše
Nekad je voleo strasno
Sada se samo seća
Za sve ostalo je kasno.

Ona je oitšla davno
Sad medju zvezdama spi,
a on skita sa vetrom
Grle ga nedosanjani sni.

Voleo je to nezmo biće
I ona je volela njega,
sada napušten i sam
Tužmo se seća svega.

Moglo je možda bolje
Ivek se kaže na kraju
Ali do toga boljeg
samo odabrani znaju.

Sa suzom u oku kreće
Ide ka svome kraju,
skitnica i njena slika
da se sretnu u raju.

четвртак, 12. јун 2014.

Svitac



Svitac na dlanu u oku suza,
što gasne svetlo jedno u tami.
Čežnjivo gledaju jedno u drugo
Na celom svetu oni su sami.

Vozovi negde noću jure,
polako ka cilju,ka svome kraju.
Da li i oni odnose neke tuge,
a da o tuzi ništa ne znaju.

Tek svetlo poneko na tren treperi,
u oku duge nazire se lik.
Na nekom nebu što nije moje,
čuje se duše bolan krik.

A svitac gasne polako nemo
i on se blizi svome kraju.
Mozda zasvetli u novom svetu
negde u nekom novom Maju.

субота, 7. јун 2014.

Razmisljanja

Svako ima svoj "deo kolaca".Kako ce ga i kojom brzinom potrositi zavisi od vremena, koje je odredio za uzivanje u istom.