Noćas je vetar lomio grane
Nosio sve pred sobom
Kiša je lila kao da spira
Naše neizgovoreno zbogom.
A onda je oluja stala
Mesec se nasmešio zvezdi
U tren u zaborav je pala
moja ljutnja ka tebi.
Grlih i ljubih te strasno
kao davljenik sopstvenih sena
k'o ocajniku posta mi jasno
Da mene bez tebe nema.
Нема коментара:
Постави коментар