Kad mali covek umisli da je kralj
Sedne na mesto koje mu ne prilici
Pomisli kako je bas on zmaj
I pokusava da mu lici.
Kad se odomaci na tom mestu
I pusti korenje svuda
Siri se kao kvasac u testu
Ne vidi da je dvorska luda.
A ako mu neko pomoc trazi
E to tek videti treba
Misli da je od boga vazi
I da se pita do neba.
Posmatran onako sa strane
Ne vidi svoje mane
Dici se pamecu sveta
Dok oko njega glupost cveta.
Al' svakoj vladavini dodje kraj
Pa tako i nas ognjeni zmaj
Sto se laca pravde i maca
Zbog istog dugove placa.
Pa ti sad pametan budi
Ne sudi dvorskoj ludi
Koja se igra boga i kralja
I sve ono ljudsko blati i kalja.
Nada Karadzic
Нема коментара:
Постави коментар