Poneki nesporazumi
pretvore se u uvrede.
Sve lepe reči tad izblede
i kao da više ništa ne vrede.
Zaneme,zaćute u tuzi se skriju,
istkaju tugu suznih očiju
I bdiju,u nama tužnim bdiju.
I snatre.Želeci malo stare vatre,
da ugreju,da uteše,da nasmeše.
Neke reči nikad ne treba reći.
Ni pomisliti.Negde ih gurnuti
u tminu skriti i zaboraviti.
Da ne postoje
i neka tamo
čame i stoje
Do sudnjeg dana.
I neka ih prekrije tama.
Te reči puste koje bole.
Нема коментара:
Постави коментар